Srednje sredinom XX stoljeća |
U
početku turske vladavine Turci uzimaju Sarajevo za sjedište turske uprave za
cijeli region. Obzirom da se Srednje nalazilo na putu koji je vodio u Sarajevo
iz Beograda, Bijeljine, Zvornika i drugih gradova ono se razvijalo zahvaljujući
tome. Prema nekim izvorima i naziv Srednje došao je od toga što se Srednje
nalazi na sredini nekadašnjeg trgovačkog puta od Beograda do mora. Taj
trgovački put vodio je preko sela koja su danas prilično napuštena. Preko
usmenih predaja u narodu je ostalo više dokaza koji to potvrđuju; u današnjem
selu Dragoradi nalazio se Spahin han , te se u selu Šićima nalazi zaseok po
nazivu Han Šići, što ukazuje na to da se i u njemu nalazio han. A za selo
Sudići narod spominje da je bilo razvijeno, da je čak imalo i sudiju (kadiju)
po čemu je i dobilo ime. Nadalje potomci hadžije Ibrahima Karavdića tvrde da je
on u selu Homar držao dućane, koji bi se mogli nalaziti najprije pored
trgovčkog puta, a poznato je da su se hanovi nalazili pored trgovačkih puteva.
Godine
1945. formiraju se se srezovi, a unutar srezova mjesni narodni odbori. Na
Sarajevskom, Visočkom i Vareškom području formira se 5 srezova. Sarajevo,
Fojnica, Visoko, Vareš i Srednje (sa sjedištem u Semizovcu). U sastavu Srednjeg
bili su Rajlovac, Reljevo, Vogošća, Semizovac, Ilijaš, Višnjica, Nahorevo,
Srednje i Nišići
Slijedeća
reorganizacija je 1955. godine općina Srednje sa sjedištem u Srednjem. Općini
Srednje pripadala su sela: Bokšići, Bokšić, Ljubina, Srednje, Tisovik,
Vidotina. Godine 1960. ukinuta je općina Srednje, a 1977. godine općina Ilijaš
ulazi u zajednicu općina grada Sarajeva i sa preostalih 9 općina postaje
gradska općina grada Sarajeva.[1]
Nema komentara:
Objavi komentar